Jedan poznati slatkiš bio je podjednako omiljen i generacijama naših baka kao i današnjoj deci, jer postoji više od 50 godina. Reč je o poznatoj lizalici „čupa-čups”, koju je 1969. proizvela firma iz Španije, a slavnom ju je učinio i jedinstveni dizajn, čiji je autor čuveni slikar Salvador Dali. Naziv potiče od španskog glagola „chupar”, što znači „lizati”, a Dali je tražio od proizvođača da logo bude štampan na vrhu, a ne sa strane ambalaže, kako bi ga ljudi lakše upamtili.

Međutim, istinsku slavu ovoj lizalici doneo je neimenovani radnik fabrike koji je vlasniku predložio da se dotadašnje bombone (koje su se lepile za prste i flekale garderobu) postave na štapić. Tako je Dalijev sjajni dizajn postao omiljen tek pošto je praktično rešen štapićem.

„Dizajn – to vam je barem polovina svakog proizvoda”, tvrde italijanski modni gurui koji su ovladali svetskom modom pretvarajući tkanine i materijale u odevne predmete. Učenici beogradske Tehničke škole za dizajn kože obučavaju se za proizvodnju konfekcije, galanterije i obuće od kože. Njihovi se proizvodi ne nabadaju na štapić, već postaju deo nečijeg imidža i svakodnevnog odevanja.

Kreativnost, nadahnuće i spretne ruke – to je način kako se ovde obavlja nastava. Svake godine škola organizuje takmičenje za „naj kreaciju” kako bi se učenicima jačao takmičarski duh i kako bi se prepoznali talenti.

Škola je uspešno sprovela projekat „Stručna praksa i karijerno vođenje u međunarodnom okruženju”, koji Evropska unija finansira u okviru programa „Erazmus plus”. U okviru razmene iskustava, grupa od 12 učenika i dva nastavnika u martu 2019. boravila je u Solunu, gde su u četiri grčke firme ovladavali najmodernijim tehnikama obrade kože za današnje tržište.

Foto: Tehnička škola za dizajn kože

Učenici su u Solunu upoznali savremeno radno okruženje, radili na najmodernijim mašinama, upoznali način organizacije proizvodnje u velikim i srednjim kompanijama, kao i u malim porodičnim firmama, koje su brojne na severu Grčke. Veliki broj ovih porodičnih firmi već decenijama posluje na konkurentnom evropskom tržištu trgujući unikatnim i serijskim proizvodima od kože.

U isto vreme dok su beogradski „kožarci” bili u Solunu, kolege iz Tehničke škole „Saini” sa Kipra boravili su na praksi u Solunu, pa je tako program „Erazmus plus” ujedinio učenike, nastavnike i proizvođače. Učenici su bili posebno zadovoljni time što su u grčkim firmama mogli da rade sa visokokvalitetnim kožama i krznima (učeći i o njihovim svojstvima i karakteristikama tokom obrade), kao i da prvi put izvode tehnike laserskog sečenja kože. Oni zainteresovani za krznarstvo radili su na obradi ivice krzna i izradi šablona pomoću kalupa.

Od zanata do dizajna

Obrazovane žene Beograda osnovale su Žensku zanatsku školu (današnju Tehničku školu za dizajn kože) 1879. godine, u vreme Kneževine Srbije, iste godine kada je osnovana i prva ženska zanatska škola u Parizu. Prvobitno, škola je obučavala obućare, tašnere, krznare i tehničare kožarske struke. Prateći tehnološki napredak, škola je uvodila nove obrazovne profile, a od 2012. širi delatnost na zanimanja iz oblasti hemije, nemetala, grafičarstva i zaštite životne sredine.

Evropska unija, kao najveći donator u Srbiji, podržava modernizaciju sistema obrazovanja i usklađivanje sa standardima i praksama zemalja EU. Od 2003. godine, Evropska unija donirala je za reformu sektora obrazovanja više od 100 miliona evra – za unapređenje predškolskog vaspitanja i obrazovanja, reformu srednjeg stručnog obrazovanja, obrazovanja odraslih, renoviranje i opremanje škola i fakulteta, podršku inkluzivnom obrazovanju.